SISTEMI ZAŠTITE
Bulevar Arsenija Čarnojevića 166,
Novi Beograd
Pozovite nas za konsultacije
011 40 64 100
061 66 31 555
Površinske greške predstavljaju odstupanja teksture i boje materijala od referentnih vrednosti. Automatizacija prepoznavanja ovih odstupanja u realnom vremenu, dok se proizvod kreće na traci je metod ubrzavanja proizvodnje i eliminisanje faktora ljudske greške. Ovakva vrsta kontrole proizvoda onemogućava ulazak škarta u pakovanje gotovog proizvoda i dospevanje takvog proizvoda do kupca. Automatskom vizuelnom kontrolom proizvoda smanjuju se manipulativni troškovi nastali prilikom reklamacije, čuva renome proizvođača i smanjuju ukupni troškovi proizvodnje. . Automatizacija proizvodnje sa ovakvim sistemima se podiže na maksimum uvođenjem mašinskog vida, kao mehanizma eliminacije škarta u proizvodnji.
Performanse sistema akvizicije slika proizvoda moraju biti takve da mogu ispratiti brzinu trake i obezbediti blagovremenu reakciju sistema detekcije na grešku. Industrijske kamere koje se koriste za detekciju greške moraju imati dovoljnu brzinu snimanja koja može ići i preko 200 frejmova u sekundi. Osvetljenje mora biti sinhronizovano sa trenutkom okidanja kamere i takvih karakteristika da ne izaziva odsjaj i slične smetnje koji mogu ometati proces prepoznavanja greške.
Ekspozicija slike treba da bude što kraća, a svetlosni impuls što većeg intenziteta kako bi se postigla neophodna oštrina slike i dovoljna osvetljenost. Pri osvetljavanju sjajnih površina mora se koristiti polarizacioni filter koj smanjuje refleksiju na najmanji mogući nivo.
Sistem pozicioniranja je bitan kako bi se obezbedilo sinhronizovano snimanje u trenutcima kada je proizvod u kadru kamere. Ovo se može vršiti pomoću fotoćelija, kapacitivnih i induktivnih senzora. Izbor uređaja za pozicioniranje zavisi od samog proizvoda i neophodnosti snimanja proizvoda na istom mestu na slici.
Detekcija površinskih grešaka može biti ozbiljan posao u slučaju nepostojanja negativnih uzoraka sa greškama, u tom slučaju postoje tehnike koje se koriste kako bi se obezbedila pouzdana detekcija greške. Najefikasnija metoda je metoda pozitivnog uzorka, gde se koristi veoma veliki broj slika bez greške i vršiti procena odstupanja uzorka od zadatog šablona.
Za ove svrhe se koriste utrenirane konvolucijske neuralne mreže. U procesu treniranja unosi se što veći broj slika, koje softver za mašinsko učenje upoređuje međusobno i na taj način formira neuralnu mrežu kroz koju se propuštaju slike uzoraka sa proizvodne trake i procenjuje njihovo odstupanje od utrenirane neuralne mreže i tako određuje verovatnoća greške. Procenat tačnosti procene direktno je proporcionalan količini slika korišćenih u procesu treniranja modela.
Ako za treniranje modela imamo određenu količinu slika sa greškama, to doprinosi lakšem treniranju modela, jer pored pozitivnih slika, vršimo i treniranje modela sa negativnim uzorcima. Ovim postupkom brže dolazimo do utreniranog modela. Prilikom treniranja modela takođe se vrši modifikacija unetih slika, tako što se u slike unose varijacije u osvetljenju, boji, veličini i položaju detalja. Ovime se postiže veća tolerancija modela na promene pozicije uzorka u odnosu na kameru, kao i varijacije o osvetljaju.